Go to the page content

Netko je večeras spasio moj život – kako sam skoro umro zbog koronavirusa

Moj je život zamalo prestao 17. ožujka 2020. zbog koronavirusa. Nije da sam imao koronavirus… zapravo nisam. Moj ogroman strah od zaraze bolešću COVID-19 i nevjerojatna histerija koja je u početku vladala zbog virusa, spriječili su me da idem u bolnicu. Donosio sam nevjerojatno loše odluke o svom već ugroženom zdravlju.

Ja sam Marty Enokson, zastupnik pacijenata i borac protiv pretilosti, koji govori o predrasudama o težini i stigmi u pogledu težine.

Neke kratke činjenice o meni:

  • Živim u zapadnoj Kanadi.
  • Imam 53 godine i živim s kroničnom bolešću pretilosti u posljednjih 40 i više godina.
  • Također, od 25. godine živim s dijabetesom tipa 2.
  • Imam i visoki krvni tlak.
  • Zbog dijabetesa tipa 2 živim s komplikacijama koje uključuju slabu cirkulaciju i neuropatiju u stopalima što je uzrokovalo otvorene rane na oba nožna palca.

Kao zastupnik pacijenata koji radi na globalnoj razini, govoreći u posljednjih sedam godina o svojem iskustvu s pretilošću, predstavio sam se svijetu kao netko tko ima dobru kontrolu, dobro se brine o sebi i tko je savršen primjer onoga što zastupnik pacijenata treba biti...

i bio sam nadahnuće tolikim ljudima...

Sve do sada.

„Stresovi u mom životu, radni i osobni, pomiješani s nekim lošim zdravstvenim odlukama i spojeni s izbijanjem bolesti COVID-19, stvorili su savršenu oluju koja me je gotovo dovela do samog kraja...”

-Marty Enokson

Stresovi u mom životu, radni i osobni, pomiješani s nekim lošim zdravstvenim odlukama i spojeni s izbijanjem bolesti COVID-19, stvorili su savršenu oluju koja me je gotovo dovela do samog kraja…

Kako? Možda se pitate...

Da biste razumjeli kako sam završio u bolnici s drugom ozbiljnom krvnom infekcijom opasnom po život, moramo se vratiti najmanje šest mjeseci unatrag u kolovoz 2019., kada sam doživio niz događaja koji su me duboko i dugoročno obilježili te utjecali na mene mentalno i emocionalno.

Mislio sam da sam psihički jak.

Mislio sam da me dugi niz godina života s pretilošću i maltretiranjem koje sam doživio u zadnjih 40 godina pripremio... Ali to jednostavno nije bio slučaj.

Sama moć uma mnogo je snažnija nego što mislite.

U kolovozu 2019. moje je srce bilo potpuno slomljeno te je kao rezultat toga započelo moje putovanje prema mračnom mjestu.  Okrenuo sam se starom i dragom prijatelju koji mi je UVIJEK donosio utjehu još od malih nogu…

Čokoladi

Čokolada nije nužno bila dobar, dragi prijatelj, ali bila je vjeran prijatelj, koji je uvijek bio uz mene u lošim trenucima u mom životu... a tada se činilo da su se loši trenuci vratili.

Ovako je sve započelo. Jedna čokolada... Oooh, osjećaj prepuštanja bio je tako dobar. Osjećao sam se jako dobro. Bol je nestala.

Stigao je rujan 2019., a sa njegovim dolaskom, okidači stresa u mom životu postali su sve češći. Uz slomljeno srce, sad sam osjećao kako se i moj fizički duh slama.

Mmmm... bilo je tako dobro jesti tu čokoladu. S vremenom sam odlučio pojesti još jednu čokoladu... zavrtjelo bi mi se u glavi. Euforija. U tren oka dvije čokolade kroz noć, pretvorile su se u četiri čokolade kroz noć. Svake noći.

Moj silazak u mračne kutke čokoladne depresije nije dugo trajao... Zapravo, dogodio se prilično brzo.

Otupljivao sam bol hranom za utjehu. Prestao sam provjeravati šećer u krvi. Zapravo nisam htio znati.

Jedino je čokolada bila važna... Ona mi je otklanjala bol.

"Otupljivao sam bol hranom za utjehu. Prestao sam provjeravati šećer u krvi. Zapravo nisam htio znati. Jedino je čokolada bila važna…”

-Marty Enokson

Rujan se pretvorio u listopad, a tada se dogodio završni udarac.
Ono malo što je od mene ostalo bilo je potpuno i konačno uništeno i poraženo.

Drvlje i kamenje slomit će mi kosti... a povrijedit će me i nazivi kojima me drugi nazivaju. Riječi uistinu bole... Kao i postupci drugih. Zapravo, postupci mogu boljeti još više.

Sa svakim stupnjom, moje mentalno zdravlje bilo je sve slabije. Sve me manje bilo briga, a zbog toga je i moje opće zdravlje patilo.

I dalje nisam želio da itko vidi moju ranjivost. Pretvarao sam se pred gledateljima diljem svijeta. Izvana sam bio NEVJEROJATAN!!! No iznutra je bilo puno mržnje i samopreziranja, toliko sam se sramio samoga sebe. Vrtio sam se van kontrole.

„I dalje nisam želio da itko vidi moju ranjivost. Pretvarao sam se pred gledateljima diljem svijeta. Izvana sam bio NEVJEROJATAN!!! No iznutra je bilo puno mržnje i samopreziranja.”

-Marty Enokson

Dodajte sada tome odgovornost i pritisak koje podrazumijeva moj položaj pomoćnog pravnika u Uredu krunskog tužiteljstva.

Bio sam fizički iscrpljen jer sam se pripremao za seriju od šest parnica za ubojstvo koje su se trebale održati od početka veljače 2020. pa sve do 15. svibnja 2020. Svakoga dana. Bez pauze između parnica. U nekim slučajevima dvije su se parnice istodobno odvijale. 75 dana parnica. Bio sam jako preopterećen.

Vratio sam se na posao nakon božićnih praznika i radio sam svakog dana, do kasno u noć, uključujući subotu i nedjelju, pripremajući se za parnice. 72 dana bez prestanka. 96 prekovremenih sati za koje NEĆU biti plaćen – samo da bih odradio posao...

Očito je da nisam dovoljno spavao – oko 4 sata kroz noć.

Zdravlje mi se pogoršavalo. Prilično sam zapostavio brigu o svojim dijabetičkim, neuropatskim stopalima. Jednostavno nije bilo vremena. Uzimao sam samo polovicu lijekova za dijabetes.

Do tada sam već svake noći jeo od 6 do 10 čokolada. Čokolada mi je pružala kratkoročnu utjehu, pa sam je trebao jesti po nekoliko puta.

Prestao sam održavati dobre prehrambene navike... I zbog toga sam dobio na težini. Bio sam posramljen.

Dok sam se pripremao za maratonske procese na sudu, stres je bio neizmjeran. Svakim danom bilo bi sve više stresa i sa svakim novim danom probudio bih se, a tijelo bi mi bilo malo umornije nego dan prije.

Ljudi, ovo sam ja... padam prema Zemlji brzinom od 500 kilometara na sat okrenut glavom prema dolje.  Savršena oluja se zahuktavala... mogao sam je osjetiti u svom tijelu. U suštini sam znao da situacija nije bila dobra, da nisam  dobro i da ne mogu popraviti taj nered koji sam stvorio.

„Moje se tijelo tjednima trudilo, šaljući mi znakove da je situacija loša. Jednostavno nisam slušao. Došlo je do točke kad mi je moje tijelo samo reklo... „NE više, Marty. Ako nećeš slušati znakove koje ti šaljem, past ćeš na spektakularan način.”

„Moje se tijelo tjednima trudilo, šaljući mi znakove da je situacija loša. „Jednostavno nisam slušao.”

-Marty Enokson

Jedina stvar koja je nedostajala u ovoj savršenoj oluji koju sam stvarao, bila je pojava neke vrste bolesti... svjetske pandemije...

Znate već, vrsta pandemije koju svijet nije doživio još od španjolske gripe 1919. i 1920. - prije 100 godina.

Dolazak koronavirusa u Kanadu

Pozdravite veliki ulazak koronavirusa u Kanadu... uzročnika bolesti COVID-19.

Sve je započelo u Kini. Potom se proširilo na Europu. Italija i Sjedinjene Države bile su poharane ovim virusnim strojem za ubijanje. Stvari su bile zastrašujuće.
Ljudi su umirali velikom brzinom. COVID-19 bilo je novo, zastrašujuće čudovište, a lokalne i međunarodne vijesti napravile su nevjerojatno učinkovit posao u pogledu izvješćivanja o bolesti COVID-19 i zastrašivanju svih, uključujući mene.

Svi smo znali da koronavirus dolazi u Edmonton, ali nismo znali točno kad...

Sada, za obožavatelje Golden Girls, ovo je moj Sophia Petrullo trenutak.

Zamislite... 12. ožujka 2020. Edmonton, Alberta, Kanada.

COVID-19 je stigao u Edmonton nekoliko dana prije. Po dolasku, bolest se počela širiti i ostavljati svoj trag u petak, 13. ožujka 2020. Petak 13… bio je zadnji normalni dan u Edmontonu, Alberta, Kanada. Uglavnom, skrenuo sam s teme.

Ustao sam se iz kreveta vrlo rano u 5:15 sati kako bih započeo, kako sam mislio, još jedan dan pripreme za sljedeću parnicu na mom popisu. Bio sam iscrpljen, sa samo nekoliko sati sna.

Moj je dan započeo jednako kao i zadnjih nekoliko mjeseci, čokoladom.

Stigao sam na posao u 6:45 sati. Osjećao sam blagu bol, ali inače mi se sve činilo normalnim. Nije mi bilo ni na kraj pameti da neću ponovno živjeti „normalno” neko vrijeme.

Odradio sam jutro, ali dok se približavala pauza za ručak, počeo sam osjećati glavobolju. Mislio sam kako je uzrok glavobolje možda glad, pa sam se spustio u kantinu i naručio ručak. Jeo sam za stolom kako bih mogao nastaviti raditi.

Sjeo sam izbrisati jesti, a glavobolja se pogoršala. PULSIRANJE!!!

Pojavili su se valovi mučnine.

Glavobolja se pojačala – kao da će mi glava eksplodirati.

Odmah sam se pokušao prisjetiti brojnih novosti posljednjih dana u kojima su se objašnjavali simptomi koronavirusa... Jesam li dobio COVID-19? Otkucaji srca su se povećali, kao i moja zabrinutost.

Tada se moje tijelo počelo preznojavati, što se onda pretvorilo u nevjerojatne valove hladnoće koji su me cijeloga tresli. Nisam se mogao ugrijati i nisam se mogao prestati tresti.

Ovo nije dobro. Nikako nije dobro. Hoću li umrijeti? Pre mlad sam da umrem. Što je s mojom djecom?

Otišao sam kući i odmah nazvao pozivni centar za COVID-19 službe Alberta Health Services (AHS). Bio sam uvjeren da imam COVID-19. U ranim danima pandemije histerija je vladala gradom i pokrajinom.

Trebalo je nekoliko sati da uspostavim poziv s pozivnim centrom za COVID-19 da bi mi naposljetku rekli da iako imam neke simptome, nemam COVID-19 jer nisam putovao u posljednjih 14 dana i nisam smatrao da sam bio u kontaktu s bilo kime tko je putovao u posljednjih 14 dana. Također nisam imao trajni suhi kašalj. Nisam se osjećao smirenije.

I dalje sam se tresao u valovima hladnoće. Imao sam vrućicu. Imao sam nalete mučnine. To nije bilo dovoljno za epidemiologe i 12. ožujka 2020. odbijeno mi je testiranje na COVID‐19.

Bio sam jako bolestan i tijekom sljedećih nekoliko dana stanje mi se nije poboljšalo. Moja kći bila je vrlo zabrinuta. I dalje sam se nekontrolirano tresao zbog groznice i jako se znojio. Povratio bih sve što bih pojeo. Željela je nazvati 911.

Nisam htio da nazove 911 jer nisam htio ići na hitnu jer sam bio siguran da ću se zaraziti s COVID-19. Prema vijestima,  hitne službe su bile krcate. Plašio sam se odlaska u leglo zaraze kao što je hitna služba gdje se mogu zaraziti s COVID-19.

„Kako sam bio sve lošije, moja je kći preuzela kontrolu nad situacijom i nazvala 911. U samo nekoliko minuta od poziva, vatrogasci, policija i vozilo hitne pomoći stigli su u moj dom."

-Marty Enokson

„Kako sam bio sve lošije, moja je kći preuzela kontrolu nad situacijom i nazvala 911. Ona je „razumna” među nama. Ja nisam. Priznajem to. U samo nekoliko minuta od poziva, vatrogasci, policija i vozilo hitne pomoći stigli su u moj dom.

Razočaralo me to što sam bio suviše bolestan da bih uživao u činjenici da imam kuću punu vatrogasaca oko mene. Propuštene prilike... LOL

Toliko sam se tresao, nisam se mogao zagrijati. Činilo mi se da će mi glava eksplodirati. Osjećao sam se užasno. Bio sam užasnut jer idem u hitnu službu.

Osoblje hitne pomoći me je pregledalo i priopćilo mi da patim od tjeskobe. Da se osjećaj hladnoće i mučnine pojavljuje zbog tjeskobe. Rečeno mi je da dišem i da će sve biti u redu.

Osoblje hitne pomoći mi je zatim savjetovalo da me mogu odvesti u hitnu službu, ali da su hitne službe krcate i da tamo mogu dobiti COVID-19. To me preplašilo. Rekao sam im NE!

U suštini sam znao da sam bolestan i da nešto uistinu nije u redu, ali toliko sam se brinuo da ću dobiti COVID-19 da sam donio odluku da neću ići u bolnicu. Ta će se odluka pokazati kao katastrofalna pogreška.

„Toliko sam se brinuo da ću dobiti COVID-19 da sam donio odluku da neću ići u bolnicu. Ta će se odluka pokazati kao katastrofalna pogreška.”

-Marty Enokson

Da sam tada prihvatio ponudu i otišao u bolnicu, vjerojatno bih saznao što mi se događa dovoljno rano i ne bih toliko patio.

Najgore je još trebalo doći... Tijekom sljedećih nekoliko dana prolazio sam kroz razdoblja mučnine i hladnoće koje su me cijeloga tresle. Imao sam grozničave snove. Halucinirao sam. Nisam se mogao zagrijati. Povratio bih sve što bih pojeo i polako sam dehidrirao.

Također sam i nastavio imati iznimno bolne glavobolje koje nisu nikako prolazile. Ništa nije smanjivalo bol.

U utorak, 17. ožujka 2020., probudio sam se i osjetio poznatu, ali nepoželjnu bol u nogama i stopalima. Žareće crvenilo i vrućina na dodir. To je bila bol koju nisam osjetio više od dvije godine.

Zadnji put kad sam imao takve simptome, bilo je to zbog po život opasne infekcije krvi koja me doslovno skoro ubila. Ustao sam i oteturao do toaleta. Mokrio sam krv.

Ne... Situacija je s vrlo lošeg prešla na još mnogo gore. Posljednjih pet dana bolovanja bili su samo uvod u ovo… veliko finale.

Nisam odmah rekao svojoj kćeri što se događa. Jasno, nisam donosio pametne odluke. Znao sam da bi odmah nazvala hitnu službu i da bi me odvezli  u bolnicu.

"Nastavio sam igrati ulogu tvrdoglavog muškarca još neko vrijeme. Ponekad jednostavno ne možete pomoći glupanu..."

-Marty Enokson

Ponekad jednostavno ne možete pomoći  glupanu

Kad gledam unatrag, ne mogu vjerovati da nisam prepoznao pogubno stanje u kojem sam bio i da nisam odmah potražio medicinsku pomoć koju sam očajnički trebao. Umjesto toga, nastavio sam igrati ulogu tvrdoglavog muškarca još neko vrijeme. Ponekad jednostavno ne možete pomoći glupanu... A ja sam bio GLUP.

Spustio sam se niz stepenice do dnevne sobe. Snažna bol u nogama bila je nepodnošljiva. Moja je kći primijetila da nešto nije u redu. Ustrajala je i napokon sam joj rekao istinu o nogama i stopalima. Pokazao sam joj noge i desno stopalo, koji su bili upaljeno crveni i vrući na dodir.

Ponovno je nazvala 911, protiv mojih želja. Isti vatrogasci, različiti policijski službenici i različito osoblje hitne pomoći. Još jedna propuštena prilika...

Stvari su bile mnogo, mnogo lošije. Osoblje hitne pomoći nije moglo stabilizirati krvni tlak – pokušali su nekoliko puta. Razine šećera u bile su oko 18 – nevjerojatno visoko. PREVISOKO! Tada sam rekao osoblju hitne pomoći da sam mokrio krv. Vidjeli su da sam bio dehidriran i da sam loše.

Preporučili su da idem u hitnu službu... I dalje nisam htio ići. Nisam htio dobiti COVID-19. Bilo je jasno da sam vrlo bolestan, no nisam slušao razum. Obuzeo me strah od zaraze s COVID-19.

Osoblje hitne pomoći je provelo sljedećih pola sata u nastojanju da me urazume da u najmanju ruku odem u medicinski centar u kojem me liječnik može pregledati i naručiti krvne pretrage. Kroz upornost i brigu i istinsko razumijevanju mojih nevjerojatnih strahova... Osoblje hitne pomoći me je konačno uvjerilo da barem odem u medicinski centar.

Moja kći spasila mi je život. Zaista je to učinila.

"Na kraju sam završio baš tamo gdje sam trebao biti šest dana prije. I gotovo sam umro."  

-Marty Enokson

Stigao sam i primljen sam vrlo brzo. Priznao sam da sam jako, jako bolestan. Izvadili su mi krv i dali mi infuziju za početak rehidratacije. Nisu mogli regulirati moj krvni tlak i u dva navrata tijekom sljedećih nekoliko sati moj se krvni tlak rušio. Moje razine šećera u krvi i dalje su bile oko 18. To je bilo zastrašujuće razdoblje.

Dobio sam nalaze krvnih pretraga; imao sam infekciju, a bubrezi su mi sigurno pretrpjeli oštećenje. Budući da sam bio vrlo bolestan, premješten sam u bolnicu Royal Alex Hospital.

Na kraju sam završio baš tamo gdje sam trebao biti šest dana prije. Baš sam glup. I gotovo sam umro.

Bio sam u bolnici 4 dana i primio sam visoke doze intravenskog antibiotika. Bolesnici su se otpuštali iz bolnice što je prije moguće kako bi kreveti bili dostupni u slučaju krize s COVID-19. Poslan sam kući na oporavak. Svaki dan trebao sam se vratiti u bolnicu na jedan sat tijekom 15 dana kako bi primio intravenski antibiotik. Tada bi mi također previli rane jer su noge i stopala bili teško oštećeni uslijed infekcije. Kada je terapija intravenskim antibioticima dovršena, još 14 dana primao sam visoke doze oralnih antibiotika... To je bilo putovanje.

„Nisam savršen. Ja sam osoba koja i dalje živi s kroničnom bolešću pretilosti, kroničnom bolešću dijabetesa tipa 2, visokim krvnim tlakom i bezbroj drugih problema.”

-Marty Enokson

Moja dugotrajna bitka s pretilošću i dijabetesom tipa 2, doprinijela je tome da se s vremena na vrijeme osjećam slabije.

Kada se dovoljno ne odmarate i ne jedete ispravno i ne brinete se o svom osobnom zdravlju i ne stavljate SEBE na prvo mjesto...

Kad ste pod iznimnim stresom i ne uzimate lijekove na odgovarajući način, a borite se protiv depresije koja uzrokuje jedenje nevjerojatnih količina čokolade kako biste se nosili s time i ne odlazite na redovite liječničke preglede...

Kada ste nevjerojatno preplašeni jer je COVID-19 postao te je i dalje globalna pandemija; nažalost kada zanemarite svoje tijelo, dopuštate mu da se istroši, slomi i podlegne infekciji.

Bio sam slomljen i nisam slušao svoje tijelo. Zbog toga sam donosio vrlo loše odluke. Ono što mi se dogodilo, dogodilo se jer nisam brinuo za SEBE.

Bio sam toliko iscrpljen da je infekcija uvidjela priliku da zauzme moje tijelo, preuzme me poput izvanzemaljca i potencijalno me usmrti.

Briga o sebi. To je neizmjerno važno. ZASLUŽUJETE se brinuti o sebi. Nema boljeg trenutka nego što je ovaj, da osigurate brigu o sebi. Pobrinite se da redovito brinete o sebi.

Sada sam već 62 dana bez antibiotika. Infekcija je nestala... I vjerujem da nikad neću dobiti drugu.

Oporavio sam se od depresije... strah za zdravlje to može uzrokovati. Otišao sam na svaki zakazani zdravstveni pregled. Napravio sam svaki mogući test koji su zatražili moji liječnici – vrlo je važno da to učinite.

Prigrlio sam sebe i nastavio uzimati SVE lijekove. Ispravno se hranim i 99 dana nisam jeo zbog stresa niti sam jeo čokoladu. HURA za mene! Također sam izgubio na težini... Iako ne preporučujem gubitak težine na način na koji sam ja to postigao.

Za one koji žive s dijabetesom bez obzira na tip, ne zaboravite provjeravati šećer u krvi. Pobrinite se da temeljito pregledavate noge, stopala i, najvažnije, nožne prste. Vaša pažnja pomoći će vam u uočavanju budućih problema. Imajte kontrolu nad njima.

Razgovarao sam sa svojim liječnikom o svojoj depresiji i nastavljam raditi na brizi o sebi. Sada ponovno hodam svaki dan i gradim svoju izdržljivost.

Želim živjeti, zaista želim. I TO ZASLUŽUJEM. Zaista, zaista zaslužujem... I vi to zaslužujete . Stvarno zaslužujete.

„Želim živjeti, zaista želim.” I TO ZASLUŽUJEM. Zaista, zaista zaslužujem... I vi to zaslužujete. Stvarno zaslužujete.”

-Marty Enokson

Zadnjih šest mjeseci bili su savršena oluja gluposti, straha i infekcije. Na sreću, preživio sam kako bih podijelio svoje putovanje s vama.

Zaključit ću s Martyjevim riječima mudrosti...

NEMOJTE biti Marty. Pobrinite se da brinete o svom zdravlju i dobrobiti. To je važnije nego što mislite. Osigurajte kontrolu svog stresa i brigu o sebi. 

Najvažnije je da NE dopustite krizi da spriječi Vaš odlazak liječniku... Ili odlazak u bolnicu iz hitnih medicinskih razloga.
I samo da znate... Dok sam bio u bolnici, testiran sam na COVID‐19.

Nisam imao COVID-19.

Povezani članci