Je li za vašu debljinu kriva genetika?

Među pionirima u otkrivanju pokazatelja povezanosti genetike i debljine je skupina istraživača sa Sveučilišta u Michiganu koje je sad već davne 1952. provela studiju na 81 paru blizanaca iz lokalnih srednjih škola. Istraživanje je uključivalo brojna mjerenja, poput dužine stopala i podlaktice, pa čak i visinu nosnog grebena. Ova su detaljna mjerenja omogućila istraživačima da otkriju koliko je vjerojatno da su te različite osobine hereditarne, odnosno naslijeđene od roditelja. Od svih karakteristika koje su mjerili, otkriveno je kako su karakteristike s najvišom stopom nasljeđivanja bile – tjelesna težina i opseg struka.

Koliko god ova činjenica zvučala nevjerojatno, istina je – sklonost debljanju ima toliko jaku genetsku komponentu da njena vjerojatnost nasljeđivanja nadilazi čak i visinu, boju kose ili oblik nosa.

Brojna istraživanja provedena od tada samo su potvrdila snagu gena u odnosu na utjecaj iz okoline kad je u pitanju tjelesna težina. Primjerice, jednojajčani blizanci imat će sličnu težinu – neovisno o tome jesu li odgajani zajedno ili su odrasli u potpuno različitim obiteljima od rođenja.

Iako su brojna istraživanja o povezanosti genetike i debljine još uvijek u tijeku, sa sigurnošću možemo reći kako su brojni faktori vezani uz razvoj debljine mnogo snažnije povezani s našim genima nego s osobnosti i životnim stilom. 

Samo neki od faktora koji su snažno uvjetovani našom genetikom su: 

• Koliko hrane uobičajeno pojedemo tijekom jednog obroka
• Kako reagiramo na osjećaj sitosti
• Koliko zadovoljstva dobivamo iz određenih vrsta hrane
• Koliko energije trebamo za pokretanje osnovnih funkcija svojeg tijela
• Kako i gdje se u našem tijelu višak kalorija pohranjuje kao masnoća

Promotrimo li sve ove aspekte, jasno nam je da osobama čija genetska predispozicija utječe na smanjen osjećaj sitosti ili pak pojačano pohranjivanje masnoća u tijelu zapravo mora igrati “protiv” vlastite genetike kako bi se borila s debljinom.

Ako je zaista genetika najveći “krivac” za razvoj debljine, zašto je prije stotinu godina bilo vrlo malo ljudi s viškom kilograma? Znamo da se ljudska genetika nije promijenila u posljednjih stotinu godina – zapravo, naši su geni ostali uglavnom nepromijenjeni tijekom posljednjih 50 tisuća godina. Što se onda promijenilo, zašto je danas velik broj ljudi pogođen debljinom?

Odgovor je – naša okolina i životni stil. Baš kao što neki od nas mogu razviti alergije kad se nađu u određenom okolišu (primjerice kada se prvi put nađemo u polju ambrozije), isto se tako i neki naši geni mogu “aktivirati” i promijeniti s obzirom na okolinu u kojoj živimo. Kao što genetičar Francis Collins kaže: „Genetika puni pištolj, a okolina povlači okidač”. To bi značilo da iako se ljudski geni u načelu nisu promijenili, oni su pod utjecajem životnog stila doveli do pojave različitih bolesti, a debljina je jedna od najčešćih. 

Živimo u potpuno drugačijem okruženju u odnosu na ono u kojem su živjeli ljudi prije 100 godina, a svakodnevno smo okruženi različitim “okidačima”, poput stresnog posla, užurbanog životnog tempa, sjedilačkog stila života, manjka slobodnog vremena, otuđenosti od prijatelja, brze i nezdrave hrane, manjka vremena za pripremanje obroka… Lista je gotovo beskonačna, a debljina je gotovo sigurno jedna od glavnih posljedica.

Povećan unos kalorija i premalo kretanja, baš kao i manjak sna, hormonska neravnoteža ili pak povećana izloženost stresu svakako su faktori koji dovode do nakupljanja suvišnih kilograma, no genetika neke od nas čini znatno izloženijima riziku od debljine – čak i kada živimo u istom okruženju.

Najbolju ilustraciju ove tvrdnje dao nam je profesor Joseph Proietto, istraživač i kliničar specijaliziran za debljinu. On je genetsku osnovu debljine objasnio tražeći od nas da zamislimo dva lonca različite veličine – jedan lonac ima zapremninu od pet litara, a drugi od pedeset. Lonci stoje na kiši preko noći, a ujutro su oba puna vode. Ne čudi nas da veći lonac sadrži više vode nego manji lonac – a profesor Proietto ističe kako je veći lonac jednostavno napravljen da bi zadržao veću količinu vode. 

„Drugim riječima, potrebni su i vaš genetski sklop (kako je lonac napravljen) i okruženje (kiša), kako bi se razvila debljina”, kaže.