Ako ste pomislili – debljamo se jer previše jedemo, odgovor je samo djelomično točan. Kako bismo shvatili pravu istinu o debljanju, moramo promotriti sve aspekte današnjeg života.
Razmislite li o svakodnevnom životu, primijetit ćete da većina nas na posao ide automobilom ili javnim prijevozom, koristimo dizala i pokretne stepenice kako bismo bez kapi znoja stigli na odredište. Zbog uredskih poslova i urbanog načina života češće i dulje sjedimo. Manji broj sati u danu provodimo na otvorenom, manje se krećemo, a velik dio slobodnog vremena provodimo – opet sjedeći.
Istovremeno, okruženi smo mnoštvom ukusne hrane i pića koji su nam nadohvat ruke, a zbog silnih obveza - na radnom mjestu i u privatnom životu - spavamo manje i izlažemo se većem stresu.
No, mnogi od nas ne znaju kako su svi ti faktori povezani s debljinom. Kako bismo to shvatili, moramo se nakratko vratiti u prošlost.
„Lovac ili lovina!“
Zamislite život u kamenom dobu, prije 50 tisuća godina. Glavna je briga naših predaka bila osigurati hranu - lovom na životinje, sakupljanjem plodova ili ribolovom. Usto su morali izbjegavati velike grabežljivce kako ne bi i sami postali plijen – što znači da su vodili i fizički vrlo aktivan život, a hrana im nije bila nadohvat ruke svaki put kad su osjetili glad.
Budući da je hrana bila slabo dostupna, dostatne zalihe hrane značile su i veću vjerojatnost preživljavanja, a time i razmnožavanja. Ključ uspjeha zato je ležao u pronalasku hrane s visokim udjelom masnoća, šećera i soli – kako bi osjećaj sitosti i razina energije u tijelu bili što veći. Upravo zato naša tijela traže i preferiraju visokokaloričnu hranu kako bi preživjela razdoblja gladi.
Prvo što pomislimo je – “pa dobro, danas ne moram loviti hranu ili bježati od divljih životinja, zašto onda moje tijelo i dalje preferira hranu koja sadrži daleko veći broj kalorija nego ih mogu u danu potrošiti?”
Možda vam se čini da se ljudi danas uvelike razlikuju od svojih predaka. No, u našim se tijelima i dalje odvijaju isti oni procesi koji su našim precima pomogli da prežive, a kojih često nismo ni svjesni. Točnije – naša biologija nije svjesna da naši životni uvjeti nisu niti nalik onima naših predaka. Ljudska evolucija jednostavno se još uvijek nije adaptirala na sjedilački način života i svakodnevnu izloženost stresu.
Proizvođači hrane, trgovine, restorani i lanci brze prehrane
prilagodili su se našim prehrambenim sklonostima pa tako sada u ponudi
imaju velik izbor jeftine, ukusne i visokokalorične hrane bogate
solju, šećerom i mastima. To je snažna kombinacija za naša osjetila,
daleko snažnija od onoga s čim se ljudski mozak navikao nositi i zato
teško odolijevamo privlačnim
mirisima hrane koja nas okružuje.
Stoga nije neobično da naručujemo velike porcije hrane ili punimo kolica u trgovini čak i kada nismo gladni. Naša sposobnost da odolimo hrani koja je napravljena tako da bude primamljiva ovisi o nizu faktora, uključujući genetiku, i razlikuje se od osobe do osobe.
