Gubitak težine nakon COVID-19 lockdowna: što ako
odgovori nisu tamo gdje ste ih tražili?
Mnogi od nas dobili su na težini tijekom zabrane kretanja tijekom
bolesti COVID-19 samo zato što su to bila stresna vremena i bili smo
blizu naših hladnjaka. Ako ste već imali prekomjernu težinu i završili
ste s nekoliko dodatnih kilograma nakon zabrane kretanja, isprobavate
li možda novu dijetu, upisujete li se u teretanu ili razmišljate o
obraćanju liječniku?
Dr Michael Vallis
Kolovoz 2020.
Znanje je moć: Saznajte
srž problema
Jeste li znali da je pretilost
kronična bolest? Stvarno. Ispostavlja se da smo vrlo dugo bili u krivu.
U našoj kulturi uvriježeno je mišljenje da se težina može
kontrolirati jednostavnim pronalaskom ravnoteže između unesenih i
potrošenih kalorija. Dakle, ako dobijete na težini tako što ste
uzeli previše kalorija, jednostavno smanjite unos i izgubit ćete na
težini.
Ne pretvarajmo se da je kontrola težine jednostavna
Ispostavlja se da stvari baš i nisu tako jednostavne. Zašto? Jer
težina nije ponašanje. Zbog toga ne možete izravno kontrolirati svoju težinu!
Koja šokantna izjava, zar ne? Evo primjera. Ako od Vas zatražim da
danas pojedete 3 porcije voća, to biste mogli napraviti (pod uvjetom
da imate pristup).
Ako od Vas zatražim da hodate 30 minuta od 8 sati do 21 sat,
vjerojatno biste i to učinili. No, ako od Vas zatražim da dobijete 0,3
kg u sljedećih 6 sati, odnosno neka to bude 5,5 kg, ne biste
uspjeli.
A link with your BMI result has been sent to the email address.
An error has occured. The email wasn't sent.
Ponašanje je jednostavno. Težina nije
Imate mnogo kontrole (naravno, ovisno o okolnostima) nad time što
jedete i kako vježbate. No, budući da težina nije ponašanje,
naša sposobnost promjene težine kao da se radi o brojčaniku na
termostatu vrlo je niska.
Ne samo to, ispostavlja se da vaši geni imaju veliku ulogu.
Procjenjuje se da je oko 40% do 70% vjerojatnosti da će osoba razviti
pretilost uvjetovano genima.
Usto, postoji veza između vašeg društvenog okruženja i težine.
Da ne spominjemo to kako se naše društvo razvilo tako da je pristup
namirnicama visoke kalorijske i niske nutritivne vrijednosti
jednostavan, a mogućnosti vježbanja su ograničene.
Drugim riječima, bez obzira na to s kojeg gledišta promatrate,
znanstveni dokazi jasno podržavaju tezu da težina nije stvar izbora i
snage volje, već rezultat složenih genetskih,
bioloških, sociokulturnih i psiholoških čimbenika.
Podijeli
„Procjenjuje se da je oko 40% do 70% vjerojatnosti da će osoba
razviti pretilost, uvjetovano genima.”
Ne broj kilograma na vagi, već utjecaj viška masnih stanica na
zdravlje, sposobnost funkcioniranja i kvalitetu života. Masne stanice
nisu pasivne. Ne sjede besposleno.
Masne stanice luče hormone i peptide koji, kada su blizu srca,
jetre, gušterače itd. (intraabdominalno adipozno tkivo) mogu
uzrokovati bolesti.
Krenimo korak dalje. Od presudne je važnosti razumjeti da tijelo
brani – tako je, brani – svoju najveću težinu! Naša tijela imaju
osnovne instinktivne odgovore za prevladavanje problema. Pogledajmo
nekoliko primjera.
Budući da pregrijavanje dovodi do opasnosti od oštećenja mozga,
automatski se počinjemo znojiti kako bismo smanjili tjelesnu
temperaturu. Drugi primjer: Smrzavanje nije dobro za nas; može nam
nanijeti štetu, zbog čega automatski počinjemo drhtati kad nam je
hladno kako bismo podigli svoju temperaturu. Do sada, sve je jasno.
Pa, na sličan način tijelo je izgrađeno tako da se suprotstavlja
gubitku težine. U davnoj prošlosti, kada hranu nije bilo lako pronaći,
često smo bili u opasnosti od gladi. Stoga kada izgubimo na težini,
naši se urođeni mehanizmi ponovno aktiviraju. Umjesto da drhtimo ili
se znojimo, naš mozak povećava osjećaj gladi, prekida osjećaj sitosti
i usporava metabolizam. Dakle, ti mehanizmi za održavanje života i
danas djeluju u pozadini...
Podijeli
„Negdje u rasponu od 3 do 6 mjeseci gubitak težine prestaje i
postiže plato. To je biologija na djelu. Bilo bi suviše jednostavno
da to nazivamo neuspjehom.”
Postoji predvidljiva krivulja gubitka težine koju skoro svi znaju. U
ranoj fazi puta prema gubitku težine, težina se lijepo smanjuje. Zatim
negdje u rasponu od 3 do 6 mjeseci gubitak težine prestaje i postiže
plato. To je biologija na djelu. Bilo bi suviše jednostavno da to
nazivamo neuspjehom.
Zašto Vam ovo govorim? Kada ljudi djeluju u okviru modela
unosa/potrošnje energije, njihovi se ciljevi i očekivanja temelje na tome.
Netko tko je uvjeren da mora razmišljati na taj način može postaviti
cilj gubitka 0,5 kg svaki tjedan. 5 tjedana: 2,5 kg. 10 tjedana: 5 kg.
30 tjedana: 15 kg. Izvrsno! Krenimo! Nažalost, šanse da se to
zapravo dogodi nisu velike. Zato što Vaše tijelo ima druge planove i,
jednostavno, ne možete zavarati majku prirodu.
Kako nam stav „jedi manje, kreći se više” zapravo šteti
Postoji veliki problem s raširenim stavom „jedi
manje, kreći se više”. Kada ljudi prolaze kroz predvidljive faze
gubitaka težine, nakon početnog uspjeha uslijedi neizbježan prestanak
gubitka težine i oni tada nedvojbeno okrivljuju
sami sebe.
To ljude izlaže neproduktivnom slijedu događaja. Ako postoji nešto
što znamo o ljudima koji žive s pretilošću, to je da oni opetovano
ulažu značajne napore kako bi izgubili na težini. No, s vremenom
njihova iskustva izgledaju ovako: pokušam, ne uspijem, pokušam i ne
uspijem, pokušam i ne uspijem. Zvuči poznato?
Podijeli
„Taj obrazac pokušaja i promašaja rezultira odustajanjem! To se zove
„naučena bespomoćnost” i vrlo je opasno psihološko stanje.”
Kao psiholog, kad vidim taj obrazac, vrlo sam uzrujan. Zašto? Zato
što taj obrazac pokušaja i promašaja rezultira odustajanjem! To se
zove „naučena bespomoćnost” i vrlo je opasno psihološko stanje. Osjeća
se kao depresija. Utječe u većinu aspekata života neke osobe. I
narušava samopoštovanje osobe.
U posljednje vrijeme niz studija ima za cilj razumjeti kako
poboljšati skrb o ljudima koji žive s pretilošću. Ono što učimo jest
da ljudi koji žive s pretilošću ne doživljavaju zapravo zdravstvene
radnike kao izvore podrške,
već misle da upravljanje težinom ovisi o njima i da se trebaju više
usredotočiti na prehranu
i vježbanje.
Zdravstveni radnici misle da mogu pomoći, ali također misle da su
prehrana i tjelovježba jedini način.
Vrijeme je za promjenu diskursa
Radim s ljudima koji žive s pretilošću još od kasnih 70-ih. Često
primjećujem koliko se osobe s pretilošću razljute kada netko kaže:
„Pa, samo trebaš manje jesti i više vježbati”.
Kao da očekuju da će osoba s pretilošću odgovoriti: „Stvarno? Wow,
nitko mi to nije dosad rekao. Nisam imao pojma da bi mi pomoglo da
manje jedem i više vježbam”.
To što sam čuo ovu priču nebrojeno puta znači da koristimo krivi
diskurs. Vrijeme je da se promijeni diskurs o tome što pretilost
znači, kako se razvija i kako se tretira.
Kada me netko traži da objasnim zašto se stope pretilosti
povećavaju, moj odgovor je: „Zato što ljudski mozak više nije
prilagođen okruženju u kojem živi”. S osobom i mozgom sve je u redu.
No, u kombinaciji s okruženjem, mogu se pojaviti problemi.
Što bi se dogodilo kada biste promijenili trenutni diskurs - da se
pretilost svodi na to da se jede manje i kreće više, zbog kojeg
doživljavate neuspjeh?
Usput rečeno, kad se netko osjeća kao promašaj i preda se, tada
prestaje brinuti o sebi.
Podijeli
„Vrijeme je da se promijeni diskurs o tome što pretilost znači, kako
se razvija i kako se tretira.”
Koja je alternativa? Dopustite da Vam izložim neke ideje
Što ako je pretilost kronično medicinsko stanje koje proizlazi iz
genetike, okruženja te bioloških (posebno vezanih uz mozak),
socijalnih i psiholoških problema koji su dodatno naglašeni u
kontekstu suvremenog okruženja s procesuiranom hranom i preopterećenim
životom, s malo vremena za brigu o sebi?
Što ako, usprkos svim Vašim dosadašnjim naporima, nikada niste
zapravo liječili to stanje? Dosad nitko nije pristupio Vašoj skrbi na
temelju onoga što trenutačno znamo. Prošli su se pokušaji usredotočili
na to da manje jedete i više se krećete.
Kada biste mogli promijeniti taj diskurs, pitam se što bi se dogodilo?
Nada
Ovo je moja vizija: Mislim da ta promjena ima potencijal da ponovno
donese realističnu nadu u upravljanje pretilošću te da postane put
prema povećanju samopoštovanja.
Podijeli
„Mislim da ta promjena ima potencijal da ponovno uvede realističnu
nadu u upravljanje pretilošću te da postane put prema podizanju
samopoštovanja.”
Brine me da ljudi koji žive s pretilošću okrivljuju sami sebe.
Zapravo, znamo da to čine. To se naziva „internalizirana predrasuda
spram težine”. Oni ne smatraju da su zdravstveni radnici tu da im pomognu.
Međutim, ako pristupimo pretilosti slično kao bilo kojoj drugoj
kroničnoj bolesti, možemo promijeniti stvari. Zdravstveni radnici mogu
koristiti vještine koje su naučili pomažući ljudima s drugim kroničnim
stanjima, kako bi pomogli onima koji žive s pretilošću. Na kraju
krajeva, upravljanje pretilošću je takav pristup liječenju koji
prvenstveno poboljšava zdravlje, funkcioniranje i kvalitetu života,
više nego to koliko osoba može izgubiti na težini.
Zanima me, biste li bili spremni potražiti
pomoć za svoje stanje?
Reference
Bray GA, Kim KK, Wilding JPH, World Obesity Federation.
Obesity: a chronic relapsing progressive disease process. A position
statement of the World Obesity Federation. Obes Rev Off J Int Assoc
Study Obes. 2017;18(7):715–23.
AMA resolutions. Lipanj
2012.
Food and Drug Administration. Guidance for Industry
Developing Products for Weight Management 2007;
Canadian
Obesity Network.
EASO: 2015 Milan Declaration: A Call to
Action on Obesity.;
Mechanick JI, Hurley DL, Garvey WT. Adipposity-based chronic
disease as a new diagnostic term: the American Association of
Clinical Endocrinoligy and American College of Endocrinology
Position Statement. Endocr Pract Off J Am Coll Endocrinol Am Assoc
Clin Endocrinol. Ožujak 2017.; 23(3):372–8.
Waalen J. The
genetics of human obesity. Translational Research 2014.;
164(4):293–301.
Kaprio J, Eriksson J, Lehtovirta M, Koskenvuo
M, Tuomilehto J. Heritability of leptin levels and the shared
genetic effects on body mass index and leptin in adult Finnish
twins. IntJObesRelatMetabDisord2001Jan251132-7.
2001;25(1):132-7.
Freedhoff Y; S AM. Best Weight: a Practical
Guide to Office-Based Obesity Management. Canadian Obesity Network;
2010.
Sharma AM, Bélanger A, Carson V, Krah J, Langlois M-F,
Lawlor D, et al. Perceptions of barriers to effective obesity
management in Canada: Results from the ACTION study. Clin Obes.
Listopad 2019.; 9(5):e12329.
Caterson ID, Alfadda AA,
Auerbach P, et al. Gaps to bridge: misalignment between perception,
reality and actions in obesity. Diabetes Obes Metab. 2019;1–11.
Vallis M. Quality of life and psychological well-being in
obesity management: improving the odds of success by managing
distress. Int J Clin Pract. Ožujak 2016.; 70(3):196–205.
Bez obzira na to je li riječ o bihevioralnoj terapiji, lijekovima protiv
pretilosti ili barijatrijskoj operaciji, postoji niz različitih načina
za liječenje pretilosti.
Ovih trinaest pitanja može Vam pomoći prilikom započinjanja razgovora i
poduzimanja prvih koraka prema razumijevanju koje su vam opcije
liječenja dostupne u upravljanju težinom.
Savjetujte se sa svojim liječnikom i napravite plan
Pretilost je složena bolest, ali njezino liječenje ne mora biti. Obučeni
zdravstveni radnici imaju znanje i alate za izradu plana liječenja koji
odgovara Vama.