Go to the page content

Moje putovanje gojaznosti: od hrane za utehu do plus veličine odeće

„Imala sam 28 godina i 180 kilograma. Bila sam udata, i majka dva divna dečaka. Bilo je mnogo stvari zbog kojih sam bila srećna u životu, ali sam bila veoma depresivna. Nisam htela da pričam o tome. Nisam htela da priznam da imam problem sa težinom. Ljudi su pitali: "Kako ste došli do ove težine? Kako ste došli do 180 kilograma?" - Viki Muni

Dobijanje na težini kao dete

Tako je teško pričati o mom životu, jer moraš da otvoriš deo sebe, deo koji većina ljudi ne bi želela da otkrije, ili nije u stanju.

Kao dete sam se mnogo mučila. Moj otac je bio alkoholičar i fizički je zlostavljao moju majku. I kada nije tukao mamu, tukao je mene. Bila sam dete koje je bilo veoma izgubljeno, uvek u nekoj borbi. A bila sam i seksualno zlostavljana.

Pa sam nalazila utehu u jelu. Da bih se izborila sa traumom, posezala bih za čokoladom. Odlazila sam u svoju sobu i prolazila kroz te emocije, osećanja i bol, jedući svoju čokoladu da bih osetila bar malu utehu.

Gojila sam se i pitala šta se to zapravo dešava sa mnom. Moja braća su bila vitka i atletski građena, a svi smo jeli isti doručak, večeru i grickalice. Jedina stvar koju sam ja radila drugačije je što sam jela čokoladu da bih se utešila.

„Osećam kao da bi mnogi rekli: Pa, jela si čokoladu i ugojila si se. Ali to nije tako jednostavno.“

-Vicki Mooney

Odlazak na operaciju

Premotajmo traku mog života na mene kao 28-godišnjakinju, mamu od 180 kila sa puno trbušnog sala.

Ujutru bih se probudila i istegla mišić na boku dok sam se okretala u krevetu. Pokušala bih da podignem stomak kad sam se okretala. I razmišljala sam: Da li imam donji veš koji će učiniti da izgledam bar malo pristojnije? Ili bih pomislila: Doktori će hteti samo da me izmere, pogledaju nabore kože i infekcije.

Morala sam da skinem vrata od tuš kabine, jer fizički nisam mogla da uđem. Zatim bih podizala nabore kože nakon presavijanja i čistila infekciju, i zbog izgleda i zbog mirisa.

 „Otišla sam kod svog lekara i, srećom, dobila sam barijatrijsku operaciju. Smršala sam preko 90 kilograma, što je predstavljalo polovinu moje težine. To je bila najbolja stvar ikada, i samo sam pomislila: O Bože, sada imam život.“

Kada sam smršala, postala sam prvi model plus veličine u Irskoj i napisala sam knjigu o osnaživanju žena da se dobro osećaju u vezi sa sobom. Jer na kraju dana, bez obzira na veličinu, zaslužujete da ustanete ujutru, pogledate se u ogledalo i osećate se dobro u vezi sa sobom. Zaslužujete da nosite odeću koja Vam odgovara.

Red-headed mum and two children looking through the board-side of a ship; blue sea,  seashore

Moj život danas

Sada je prošlo 13 godina od hirurgije. Još uvek sam gojazna i povratila sam 25 kilograma. Dosta idem u teretanu i trudim se da zdravo jedem, jer od operacije mogu da jedem samo male porcije hrane. Većina moje ishrane sadrži voće, orašaste plodove, povrće, i bogata je belančevinama. Meditiram ujutru i radim jogu. Ja sam sasvim zdrava.

Zato na to gledam ovako: previše ste sami sebe maltretirali, mrzeli ste se i dozvolili da govorite stvari sebi koje ne biste dozvolili drugima da kažu. Promena mora da počne tako što ćete voleti sebe. Morate da počnete da cenite sebe, bez obzira na veličinu ili težinu. Kada pozitivno razmišljate možete praviti male promene u životu kako biste se uhvatili u koštac sa bolešću kakva je gojaznost, i početi da se osećate mnogo bolje.

Srodni članci