We have detected that you are located in . Do you want to switch to the local site?
U 2020. svi smo imali priliku iskusiti socijalno distanciranje. Uvježbali smo ga, iz dana u dan, mnogo mjeseci zaredom. Nije bilo zabavno. Neki su ljudi razvili osjećaj zatočeništva, što je utjecalo na njihovo mentalno zdravlje. No, socijalno distanciranje nije svima predstavljalo novi način funkcioniranja - osobe koje žive s debljinom zaista su stručnjaci u tome. Kako smo se kao društvo ponovno povezali nakon pandemije, pitam se možemo li odlučiti da ovo bude bolje mjesto za svakoga?
The image is a model
Ja sam iz Kanade, koja je općenito sigurno i prijateljsko mjesto. Zapravo sam iz Istočne Kanade, koja je poznata kao prijateljska regija, čak i po kanadskim standardima. No, tijekom pandemije imali smo osjećaj nepovjerljivosti prema našim susjedima, a osjećali smo ugroženost i sumnjičavost čak i kada bismo se mimoišli s nekim u trgovini.
Oni kojima su društvena izolacija i povećanje osjećaja ugroženosti bili novost, radovali su se ponovnom vraćanju u normalu. No, osobe koje žive s debljinom stvarno su stručnjaci za društvenu izolaciju. Predrasude i stigma prema debljini takve su, da se oni koji žive s debljinom ne osjećaju sigurno u društvu drugih ljudi. Razvili su načine kako izbjeći mjesta na kojima postoji visoka vjerojatnost da će doživjeti predrasude.
The image is a model
Kupovina namirnica kasno noću kako bi se smanjila vjerojatnost da netko kritizira što se nalazi u vašoj košarici, naručivanje odjeće putem interneta kako bi se izbjeglo isprobavanje odjeće u stvarnosti, gledanje Netflixa kako bi se izbjegla posramljenost zbog uskih sjedala u kinu. Trebam li i dalje nabrajati?
Doživljaj ugroženosti prirodno proizvodi osjećaj tjeskobe. Tako je naš mozak umrežen radi preživljavanja. No, osjećaj ugroženosti mora se rješavati prije nego što prouzroči štetu.
„Ljudi su društvena bića, tako da je naš odgovor na prijetnju društvene opasnosti (poniženje, kritika) jednak našem odgovoru na prijetnju fizičke opasnosti. Iskustvo života s debljinom u svijetu s predrasudama jednako je iskustvu života s rizikom od zaraze bolešću COVID-19.”
Možda, samo možda, možemo usporediti društvenu izolaciju tijekom pandemije bolesti COVID-19 društvenom izolacijom zbog straha od predrasuda u kojoj žive osobe pogođene debljinom.
Jedna nesretna posljedica našeg instinkta za društveno preživljavanje jest to da favoriziramo one koji su nam slični.
Dakle, počeli smo uviđati da su u nekim okolnostima Azijati izloženi predrasudama zbog pandemije bolesti COVID-19. Znate li da Španjolska gripa nije započela u Španjolskoj? Nazvana je Španjolska gripa jer je Španjolska prva zemlja koja je priznala njezino postojanje. Predrasude je vrlo jednostavno stvoriti.
„Jedna nesretna posljedica našeg instinkta za društveno preživljavanje jest to da favoriziramo one koji su nam slični.”
Predrasude potječu iz instinktivnih aspekata ljudskog funkcioniranja. No, kako su se ljudi razvijali kao vrsta, nadišli su instinkte - kako bi razvili intelektualne i moralne funkcije.
Zapravo je mozak razvojni organ. Pod time mislim da, kako se tijekom evolucije razvijaju nove moždane strukture, stare moždane strukture ne prestaju funkcionirati – nove su funkcije razvijene povrh starih sustava.
Kada se radi o psihologiji, to je važan problem. Zapravo znači da imamo dva psihološka sustava koja djeluju. Primitivne, one izvorne i instinktivne moždane funkcije nalaze se u srednjem mozgu. To je prije svega sustav koji se temelji na podražajima i emocijama („želim to, želim sve, želim sada”). Zatim, u prefrontalnom korteksu (predio mozga unutar vašeg čela) imamo izvršni sustav. To je logičan, intelektualni sustav koji je sposoban za rješavanje problema, razmišljanje i odgodu zadovoljstva.
„Predrasude potječu iz instinktivnih aspekata ljudskog funkcioniranja. Imamo dva psihološka sustava koja djeluju. Većinu vremena doživljavamo napetost između ta dva sustava.”
Većinu vremena doživljavamo napetost između ta dva sustava. Kako se osjećate? Što biste trebali učiniti? Primjećujete da odgovori na ta pitanja često nisu jednaki. Sustav temeljen na emocijama želi trenutno zadovoljstvo i razmišlja automatski, primjenjujući načelo sličnosti („izgleda kao ja – dobro; ne izgleda kao ja – loše”). Logički sustav razmatra načela i vrijednosti (na primjer: „ne prosuđujte knjigu po njezinim koricama; svi ljudi su jednaki”).
Društvena izolacija bila je privremena, a nakon povratka u svijet, postavlja se pitanje: možemo li odabrati da ovo bude drugačiji svijet? Predrasude su problem koji možemo riješiti. Predrasuda protiv osoba azijskog podrijetla je neopravdana, a predrasuda protiv onih koji žive u većim tijelima jednako je neopravdana. Kao psiholog, ponekad potičem ljude da promijene i svoje okolnosti kada promijene svoje ponašanje. Primjerice, zamislite da ste pušač i želite promijeniti posao. Mogao bih vam predložiti da, želite li postati nepušač, iskoristite novi posao kao pomoć – pojavite se na novom radnom mjestu kao nepušač, recite ljudima na novom radnom mjestu da ne pušite i ponašajte se kao nepušač.
To pomaže jer omogućuje stvaranje novih navika i mijenja način na koji vas ljudi doživljavaju.
