Krenimo dalje: od zatočeništva do svijeta bez predrasuda prema težini

Ja sam iz Kanade, koja je općenito sigurno i prijateljsko mjesto. Zapravo sam iz Istočne Kanade, koja je poznata kao prijateljska, čak i po kanadskim standardima. No, od ožujka imali smo osjećaj nepovjerljivosti prema našim susjedima i ugroženosti i sumnjičavosti kada bismo se mimoišli s nekim u trgovini.
                    
Oni kojima su ova društvena izolacija i povećanje osjećaja ugroženosti novost, raduju se ponovnom vraćanju u normalu. No, nema normale u koju bi se vratili! Još nije završio prvi val, a rečeno nam je da je drugi val izvjestan, kao i da možemo očekivati više virusa poput ovog. Razmotrimo kako može izgledati nova normala. Je li moguće da naša nova normala bude bolja od naše stare normale?

Osobe koje žive s pretilošću stvarno su stručnjaci za društvenu izolaciju. Predrasude i stigma prema pretilosti takvi su da se oni koji žive s pretilošću ne osjećaju sigurno u društvu drugih ljudi. Razvili su načine kako izbjeći mjesta na kojima postoji visoka vjerojatnost da će doživjeti predrasude.

Kupovina namirnica kasno noću kako bi se smanjila vjerojatnost da netko kritizira što se nalazi u Vašoj košarici, naručivanje odjeće putem interneta kako bi se izbjeglo isprobavanje odjeće u stvarnosti, gledanje Netflixa kako bi se izbjegla posramljenost zbog sjedala u kinu. Trebam li i dalje nabrajati?

Doživljaj ugroženosti prirodno proizvodi osjećaj tjeskobe. Tako je mozak umrežen radi preživljavanja. Osjećaj ugroženosti mora se rješavati prije nego što prouzroči štetu. Ljudi su društvena bića, tako da je naš odgovor na prijetnju društvene opasnosti (poniženje, kritika) jednak našem odgovoru na prijetnju fizičke opasnosti.

U tom smislu iskustvo života s pretilošću u svijetu s predrasudama jednako je iskustvu života s rizikom od zaraze bolešću COVID-19. Možda, samo možda, možemo usporediti društvenu izolaciju tijekom bolesti COVID-19 sa društvenom izolacijom zbog straha od predrasuda.

Jedna nesretna posljedica našeg instinkta za društveno preživljavanje jest to da favoriziramo one koji su nam slični. Ako nešto pođe po zlu u vezi, lako je za to okriviti bilo koju razliku među ljudima.

Dakle, počeli smo uviđati da su u nekim okolnostima Azijati izloženi predrasudama zbog pandemije bolesti COVID-19. Znate li da španjolska gripa nije započela u Španjolskoj? Nazvana je španjolska gripa jer je Španjolska prva zemlja koja je priznala njezino postojanje. Predrasude je vrlo jednostavno stvoriti.

Predrasude potječu iz instinktivnih aspekata ljudskog funkcioniranja. No, kako su se ljudi razvijali kao vrsta, nadišli su instinkte kako bi razvili intelektualne i moralne funkcije.

Zapravo je mozak razvojni organ. Pod time mislim da, kako se tijekom evolucije razvijaju nove moždane strukture, stare moždane strukture ne prestaju funkcionirati. Nove funkcije razvijene su povrh starih sustava.

Kada se radi o psihologiji, to je važan problem. Zapravo znači da imamo dva psihološka sustava koja djeluju. Primitivne izvorne instinktivne moždane funkcije nalaze se u srednjem mozgu. To je prije svega sustav koji se temelji na podražajima i emocijama („želim to, želim sve; želim sada”). Zatim, u prefrontalnom korteksu (površina mozga unutar Vašeg čela) imamo izvršni sustav. To je logičan, intelektualni sustav koji je sposoban za rješavanje problema, razmišljanje i odgodu zadovoljstva.

Većinu vremena doživljavamo napetost između ta dva sustava. Kako se osjećate? Što biste trebali učiniti? Primjećujete da odgovori na ta pitanja često nisu jednaki. Sustav temeljen na emocijama želi trenutno zadovoljstvo i razmišlja automatski („izgleda kao ja – dobro; ne izgleda kao ja – loše”). Logički sustav razmatra načela i vrijednosti (na primjer: „ne prosuđujte knjigu po njezinim koricama; svi ljudi su jednaki”).

Društvena izolacija bit će privremena; započinjemo proces izlaska iz domova. Kako se vraćamo u svijet, pitam se možemo li odabrati da ovo bude drukčiji svijet? Predrasude su problem koji možemo riješiti. Predrasuda protiv osoba azijskog podrijetla je neopravdana; crni životi uistinu vrijede, a predrasuda protiv onih koji žive u većim tijelima jednako je neopravdana.

Kao psiholog, ponekad potičem ljude da promijene svoje okolnosti kada promijene svoje ponašanje. Primjerice, zamislite da ste pušač i želite promijeniti posao. Mogao bih zatražiti dopuštenje da predložim mogućnost, ako je osoba zainteresirana da postane nepušač, da iskoristi novi posao kao pomoć. To jest, da dođe na novo radno mjesto kao nepušač. Recite ljudima na novom radnom mjestu da ne pušite i ponašajte se kao nepušač.

To pomaže jer omogućuje nove navike i mijenja način na koji Vas ljudi doživljavaju. COVID-19 može biti poput novog posla. Možemo se vratiti u svijet ponašajući se kao da je riječ o novom svijetu. Ovo je sada važno. Biti Azijat ne znači da ste prouzročili COVID-19, biti crnac ne znači da se prema Vama može drugačije odnositi, živjeti u većem tijelu nije znak slabosti.