COVID-19 skrenuo je pažnju na pretilost kao zdravstveni problem i
stvorio još veću potrebu da ponovno razmotrimo način na koji gledamo i
liječimo tu bolest. Iako je ostvaren znatan napredak u pogledu boljeg
razumijevanja znanstvenih spoznaja o debljini, kao i razvoju novih
opcija njenog liječenja, razgovor o debljini s liječnikom mnogima je i
dalje izazov.
No, i tu dolazi do pozitivnih pomaka.
Dr Michael Vallis
Kolovoz 2020.
„Zašto bih trebao slušati bilo što što govorite? Zapravo,
zašto bih trebao uopće s Vama razgovarati?”
Usprkos grubosti ovakvih pitanja, kao psihologu koji radi na području
liječenja debljine, ona mi uopće ne smetaju - dapače, smatram ih vrlo poučnima.
Velik dio mojeg posla podrazumijeva obuku medicinskih stručnjaka
koji pomažu ljudima pogođenim debljinom. Ne obučavam ih o medicinskom
aspektu liječenja debljine, već o skrbi za osobe koje liječe.
U tom kontekstu, zašto su gore navedena gruba pitanja zapravo
korisna? Pa, ona otkrivaju velik problem koji se odnosi na ulogu
liječnika i zdravstvenih radnika u liječenju debljine.
Ako ste se i vi našli u situaciji u kojoj liječnik spominje vašu
debljinu tijekom pregleda vezanog za sasvim drugi problem, možda ste i
vi postavili isto pitanje – “zašto bih trebao slušati bilo što što govorite?”
Podijeli
„Liječnik ima malen utjecaj u životu osobe i vjerojatno će prvi biti
ignoriran. Stručni je savjet u redu, ali ne kontrolira ponašanje na
duže vrijeme.”
Svaka priča ima dvije strane: liječnici i pacijenti
U više sam navrata vodio obuku o upravljanju debljinom u prostoriji s
30 ili 40 liječnika, i nakon postavljanja pitanja:„Zašto bi vaš
pacijent trebao slušati sve što vi kažete?”, obično dobivam 3 odgovora.
Najčešći je odgovor: „Pacijenti me trebaju slušati jer sam
stručnjak”. Tada podsjećam liječnike da imaju malen utjecaj u životu
osobe i vjerojatno će prvi biti ignorirani.
Samo razmislite o sljedećem: Posjećujete svojeg liječnika,
dogovorite plan, zatim otiđete kući i saznate da je vaš životni
partner skeptičan i da preispituje preporuke vašeg liječnika. Kome
ćete udovoljiti? Svojem životnom partneru ili liječniku? Točno.
Drugi je primjer da izlazite sa svojim prijateljima i oni predlažu
način zabave koji se kosi s onim što ste vi s liječnikom dogovorili.
Što će se dogoditi? Udovoljavate li svojem liječniku i ostajete sami
ili udovoljavate svojim prijateljima? Savjet stručnjaka je u redu, ali
ne kontrolira ponašanje tijekom dužeg vremena te zasigurno ne nadilazi
važne veze i kulturološke aspekte vašeg života.
Podijeli
„Emocije dominiraju logikom kod prosječnog čovjeka.”
Drugi najčešći odgovor na ovo pitanje jest: „Moji pacijenti znaju da
bi me morali slušati.” Pa, ovo dovodi do problema „željeti” u odnosu
na „morati”.
Kao ljudi, doista imamo zahtjeve koji su ponekad kontradiktorni.
Imamo emocionalnu stranu koja se temelji na željama i interesu za
pronalaskom sreće, a imamo i logičnu stranu koja može odvagnuti rizike
i koristi. Što mislite koja je strana snažnija? Točno, emocije
dominiraju nad logikom kod prosječnog čovjeka.
Moć intrinzične motivacije
U redu, što je treći, najmanje uobičajeni odgovor? Liječnik kaže:
„pacijent ima osobne i značajne razloge za traženje i pridržavanje
mojeg savjeta”. Bingo! Ljudi će najvjerojatnije slijediti ponašanja
koja su u skladu s njihovim uvjerenjima i vrijednostima.
Stoga se suvremeno liječenje debljine i upravljanje pretilošću
zasniva prvenstveno na pitanjima, slušanju i razumijevanju iskustva
osobe. Na temelju te zajedničke razmjene, pacijent i liječnik mogu
pregovarati o različitim opcijama upravljanja tjelesnom težinom.
Podijeli
„Suvremeno upravljanje pretilošću zasniva se prvenstveno na
pitanjima, slušanju i razumijevanju iskustva osobe.”
Pripovijedam ovu priču jer ona prikazuje problem koji sam prethodno
naveo - medicinski je sustav postavljen kao stručni sustav u kojem je
liječnik stručnjak, a vi ste neinformirani.
Ove postavke funkcioniraju u službi hitne pomoći ili u operacijskoj
dvorani, ali ne i kada se radi o bihevioralnim odlukama koje ljudi
svakodnevno donose. Mi moramo upravljati svojim životom. Imate li
djecu? Koliko je godina imalo vaše dijete kad vam je prvi put reklo:
„Nisi moj šef”? Točno. I zašto znam da su prve riječi vašeg djeteta
bile „Ne!” i „Ja ću!”, a ne „mama” ili „tata”?
Postoji vrijeme i mjesto za zdravstvene i stručne preporuke koje
funkcioniraju na principu „poduči i objasni”, ali to nije ono što nam
treba u liječenju pretilosti. Upravljanje pretilošću zahtijeva pristup
koji više odgovara sloganu: „suradnja i osnaživanje”.
Suvremeni pristupi liječenju i upravljanju debljinom prihvaćaju ovu
perspektivu „suradnje i osnaživanja” i temelje se na poštovanju, brizi
i podržavanju tzv. osobne stručnosti pojedinca. Zamislite da vaš
liječnik kaže: „Vi ste stručnjak za samog sebe, a ja imam određeno
stručno znanje u upravljanju pretilošću. Mislite li da bismo mogli
zajedno pronaći rješenja koja će Vam odgovarati?”
Vjerujem da je takav pristup jedini način na koji zdravstveni
radnici i osobe pogođene debljinom mogu početi surađivati na putu
prema učinkovitom liječenju debljine. Nažalost, još uvijek je vrlo
malo zdravstvenih radnika toga svjesno.
A link with your BMI result has been sent to the email address.
An error has occured. The email wasn't sent.
Jedi manje, kreći se više – ili ipak ne?
Dobro nam poznata formula “jedi manje, kreći se više” na engleskom je
govornom području dobila i pogrdnu šalu: “A Nightmare on ELMM Street”,
referirajući se na poznati horror film i omraženu skraćenicu fraze
“EAT LESS, MOVE MORE”.
Mnogobrojna istraživanja pokazuju da zdravstveni radnici pokazuju
predrasude i stigmu prema osobama koje žive s pretilošću, zbog čega te
osobe zdravstvene radnike ne doživljavaju kao izvor podrške.
Tu dolazimo do drugog prethodno postavljenog pitanja: zašto bih
uopće trebao s vama razgovarati?
Ako se tako osjećate ili ste doživjeli da vas je zdravstveni
djelatnik osuđivao, želio bih da znate da problem nije u vama.
Nažalost, kao i gotovo svi članovi društva, i zdravstveni radnici
također su razvili suviše pojednostavljen stav kako gubitak težine
ovisi samo o tome koliko jedete i koliko se krećete.
“Sve je na pojedincu” – ova jednostavna jednadžba između unosa i
potrošnje energije podrazumijeva ako ne gubite na težini, nešto nije u
redu s vama. No, to je potpuno pogrešno.
Podijeli
„Savjet za liječenje „jedi manje, kreći se više” spreman je za umirovljenje.”
Savjet za liječenje „jedi manje, kreći se više” spreman je za
umirovljenje. Postoje mnogobrojni dokazi da je pretilost zdravstveno
stanje te da je rizik od pretilosti povezan s vašom genetikom.
Također, apetit je složen i uključuje nekoliko moždanih sustava koji
štite od gubitka težine, a hrana je jednako povezana s društvenim i
emocionalnim problemima kao i s tjelesnom težinom.
Kao rezultat toga, znamo da težina nije ponašanje i da se ne može
izravno kontrolirati te da gubitak masnoće rezultira neurohormonskim
promjenama koje povećavaju apetit i smanjuju osjećaj sitosti, jer
tijelo pokušava zaštititi svoju najveću težinu.
Ključni trenutak u medicinskoj struci
Kako medicinska zajednica i današnje društvo, pod sobom smo iskopali
duboku rupu.
Stav „jedi manje, kreći se više” prihvaćen iz reklama, prouzročio je
predrasude prema ljudima koji žive s pretilošću, predrasude
zdravstvenih radnika, društva, kao i predrasude njih samih prema sebi.
Rješavanje problema zahtijeva da se zdravstveni radnici educiraju o
znanstvenim spoznajama, ali i o etičkom upravljanju debljinom. U ime
svoje struke, vjerujem da se sada moramo snažno potruditi kako bismo
ponovno zadobili povjerenje osoba koje žive s pretilošću. Zašto bi nam
dali još jednu priliku ako ne možemo dokazati da smo se promijenili?
Podijeli
„Moramo prihvatiti da naša prijašnja uvjerenja o pretilosti i o tome
kako je liječiti, nisu bila ispravna i da je sada drugačije promatramo.”
Ako ste bili žrtva predrasuda o pretilosti, može biti teško
zaboraviti negativna iskustva. Želim naglasiti ovo: loše smo se prema
vama odnosili. Pretrpjeli ste štetne posljedice.
Ne možete to jednostavno zaboraviti. Iz tog razloga razvio sam
nastavni modul za zdravstvene radnike pod nazivom „Velika isprika”. To
znači da moramo prihvatiti da naša prijašnja uvjerenja o pretilosti i
o tome kako je liječiti, nisu bila ispravna i da je sada promatramo
drugačije. Preuzimamo odgovornost za to i priznajemo da je uzrokovalo
štetu. Molimo vas da razmislite o ponovnom uspostavljanju odnosa sa
svojim zdravstvenim radnikom, uzimajući u obzir novi sustav uvjerenja.
Više od obične strategije za liječenje
Budući da je riječ o zdravstvenom stanju, baš kao što su to dijabetes
tipa 2, hipertenzija i astma, liječenje pretilosti zahtijeva
kombinaciju medicinskih (i kirurških kada je to potrebno) i
bihevioralnih strategija.
Usto, kronične bolesti zahtijevaju samoupravljanje i podršku
samoupravljanju, koju bi odnos između liječnika i pacijenta trebao
osigurati. U tom odnosu, vi niste pasivni i zasigurno niste podređeni.
Vi ste ravnopravan partner. To tvrdim jer vjerujem da ako niste
zadovoljni skrbi koju primate, imate pravo obavijestiti zdravstvenog
radnika, dobiti kritičko mišljenje i sudjelovati u konstruktivnoj raspravi.
Podijeli
„Nemojte odustati, suosjećajni zdravstveni radnici koji primjenjuju
suradnički pristup u pružanju skrbi o pretilosti, zaista
postoje!”
Povremeno sam pitao liječnike sljedeće pitanje: „Da vas je vaš
pacijent doživio kao osobu koja osuđuje, odbacuje ili kojoj nije
stalo, bi li vam to smetalo?”
Dobivam nedvojbeno emocionalan odgovor: „Da, vrlo bi me uzrujalo!”
To mi govori da se prosječan liječnik trudi. To je dobra vijest i
nadam se da ćete, ako mu objasnite: „Kad to kažete, osjećam da me
osuđujete”, naići na poziv na suradnju.
Ako niste zadovoljni odgovorom, taj zdravstveni radnik možda nije
dobar izbor za vas. Kao i u drugim područjima života, i kod liječenja
debljine možda ćete trebati razgovarati s nekoliko liječnika dok ne
pronađete onog pravog s kojim ćete surađivati po pitanju svojeg zdravlja.
No, nemojte odustati, suosjećajni zdravstveni radnici koji
primjenjuju suradnički pristup u pružanju skrbi osobama pogođenim
debljinom, zaista postoje!
Reference
Vallis M. Are Behavioural Interventions Doomed to Fail?
Challenges to Self-Management Support in Chronic Diseases. Can J
Diabetes. 2015;39:330–4.
Vallis M, Piccinini-Vallis
H, Freedhoff Y, Sharma A. A Modified 5 As Minimal Intervention For
Obesity Counselling in Primary Care. Can Fam Physician.
Vallis M, Lee-Baggley D, Sampalli T, Ryer A, Ryan-Carson S,
Kumanan K, et al. Equipping providers with principles, knowledge and
skills to successfully integrate behaviour change counselling into
practice: a primary healthcare framework. Public Health. 2018
Jan;154:70–8.
Vallis M, Lee-Baggley D, Sampalli T,
Shepard D, McIssaac L, Ryer A, et al. Integrating behaviour change
counselling into chronic disease management: a square peg in a round
hole? A system-level exploration in primary health care. Public
Health. 2019 Oct;175:43–53.
Ryan RM, Deci EL.
Self-determination theory and the facilitation of intrinsic
motivation, social development, and well-being. Am Psychol. 2000
Jan;55(1):68–78.
Forman EM, Butryn ML. A new look at
the science of weight control: how acceptance and commitment
strategies can address the challenge of self-regulation. Appetite.
2015 Jan;84:171–80.
Povezani članci
5 Vrijeme čitanja
Kako pomoći tinejdžerima koji se bore s debljinom
Debljina je ponekad teško razumljiva tinejdžerima. U nastavku možete
saznati više o povezanosti između debljine i genetike te doznati kada
trebate razgovarati s liječnikom.
13 pitanja o debljini koja možete postaviti svojem liječniku
Ovih trinaest pitanja može Vam pomoći prilikom započinjanja razgovora i
poduzimanja prvih koraka prema razumijevanju koje su vam opcije
liječenja dostupne u upravljanju težinom.
Pretilost je složena bolest, ali njezino liječenje ne mora biti. Obučeni
zdravstveni radnici imaju znanje i alate za izradu plana liječenja koji
odgovara Vama.