Gubitkom do 5% tjelesne težine možete značajno smanjiti rizik od razvoja šećerne bolesti tipa 2 kao česte komplikacije povezane s debljinom. Program promjene životnih navika koji je odobrio američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) pokazao je da se u osoba koje su izgubile 7% tjelesne težine taj rizik smanjio za 58%.

Kod osoba starijih od 60 godina koje se bore s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom prosječan gubitak tjelesne težine za 5,7% ublažio je osteoartritis koljena. U sudionika su zabilježene manja bol i nelagoda u koljenu, bolja pokretljivost i bolja cjelokupna funkcija koljena. Štoviše, prosječan gubitak tjelesne težine za 5,1 kg u osoba koje se bore s debljinom smanjio je rizik od razvoja osteoartritisa za više od 50%.

Prekomjerna tjelesna težina ili debljina mogu uzrokovati brojna ozbiljna zdravstvena stanja i povećati rizik od srčanog udara, moždanog udara i bolesti krvožilnog sustava. Tjelesna težina utječe na faktore poput krvnog tlaka, kolesterola i razine šećera u krvi, koji pridonose razvoju srčane bolesti. Podaci pokazuju da gubitak 5 ‑ 10% početne tjelesne značajno poboljšava razine hemoglobina A_1c i triglicerida, krvni tlak i vrijednosti LDL‑kolesterola. Važno je napomenuti da održan gubitak tjelesne težine ima jednak učinak neovisno o početnoj kategoriji ITM‑a pojedine osobe. Poboljšanja kardiovaskularnih faktora rizika povećavaju se proporcionalno sa smanjenjem tjelesne težine.

Postoje određeni zdravstveni rizici uzrokovani debljinom koji se vezuju uz imunosni sustav. Debljina je povezana s aktivacijom imunosnog sustava, poticanjem kronične upale niskog stupnja i negativnim učinkom na imunitet uslijed infekcije i progresije kronične bolesti. 

Kod osoba koje se bore s prekomjernom težinom ili debljinom gubitak tjelesne težine može smanjiti razinu proupalnih biljega koji se zovu citokini u krvi. To može igrati važnu ulogu u sprječavanju kroničnih bolesti.

Žene u postmenopauzi koje uzimaju hormonsku nadomjesnu terapiju izložene su većem riziku od razvoja raka dojke.

U kliničkom ispitivanju provedenom u žena u postmenopauzi koje su imale problema s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom gubitak najmanje 5% tjelesne težine snizio je serumske koncentracije estrogena i drugih potencijalnih bioloških biljega raka dojke. Nadalje, drugo je ispitivanje potvrdilo prisutnost nižih razina upalnih biljega u žena u postmenopauzi koje su imale problema s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom, a koje su izgubile najmanje 5% tjelesne težine. To pokazuje da čak i mali gubitak tjelesne težine može primjetno utjecati na rizik od raka dojke.

Prekomjerna tjelesna težina može utjecati na kvalitetu sna. Istraživanje provedeno na Sveučilištu John Hopkins pokazalo je da su osobe koje su se borile s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom imale problema povezanih sa spavanjem, kao što su:

• nesanica
• umor tijekom dana
• pospanost
• nemiran san
• uzimanje sedativa za spavanje

Ispitivanje je pokazalo i da je gubitak masnog tkiva, naročito na području trbuha, presudan za poboljšanje kvalitete sna.

U jednom ispitivanju provedenom na Sveučilištu u Pennsylvaniji odrasle osobe koje su imale problema s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom, a koje su izgubile najmanje 5% početne tjelesne težine postigle su dulji i kvalitetniji san unutar 6 mjeseci. U osoba koje su prvobitno prijavile blage ili izraženije simptome depresije zabilježeno je i kratkoročno i dugoročno poboljšanje cjelokupnog raspoloženja.

Za savjete za dulji i kvalitetniji san pročitajte ovaj članak.

Pokazalo se da debljina različitim biološkim mehanizmima narušava plodnost žena.

U jednom je ispitivanju prijavljeno da je u bolesnica sa sindromom policističnih jajnika koje su se borile s debljinom niskokalorična dijeta poboljšala menstrualne cikluse, ovulaciju i plodnost. Tijekom tog ispitivanja sudionice koje su izgubile najmanje 5% tjelesne težine spontano su zanijele. Autori su zaključili da je gubitak tjelesne težine učinkovit pristup liječenju bolesnica sa sindromom policističnih jajnika i prekomjernom tjelesnom težinom koje ne mogu zanijeti.

U drugom su ispitivanju zabilježena klinički značajna poboljšanja reproduktivne funkcije u 80% žena koje su se borile s debljinom i imale sindrom policističnih jajnika, a koje su izgubile više od 5% tjelesne težine pridržavajući se režima prehrane s niskim glikemijskim indeksom.

Prekomjerna količina masnog tkiva uzrokuje proizvodnju upalnih posrednika koji djeluju na tkiva u zglobovima. To može dovesti do pogoršanja upale i boli uzrokovanih reumatoidnim artritisom (RA).

Zbog debljine se i vjerojatnost postizanja održane remisije (izostanka ili kontrole simptoma RA) kao odgovora na liječenje antireumaticima smanjuje za 47%. 

U jednom retrospektivnom ispitivanju istraživači su analizirali podatke o bolesnicima s RA prikupljene tijekom nekoliko godina. U tom je ispitivanju 67% sudionika imalo problema s prekomjernom težinom ili debljinom. Gubitak najmanje 5 kg bio je povezan sa značajnim poboljšanjima simptoma RA, kao što su osjetljivost, bol i funkcija zglobova. Istraživači su primijetili da je svaki gubitak tjelesne težine povoljno djelovao na bolesnike, no više je pozitivnih učinaka na osjetljivost, bol i funkciju zglobova opaženo uz veći gubitak tjelesne težine.

Pokazalo se da gubitak tjelesne težine smanjuje znakove i simptome NASH‑a.

U jednom 52‑tjednom ispitivanju bolesnici s NASH‑om koji su izgubili do 5% tjelesne težine opazili su značajna poboljšanja zdravstvenog stanja, kao što su:

• smanjenje udjela masti u jetri
• povlačenje steatohepatitisa (25%)
• smanjenje indeksa aktivnosti nealkoholne masne bolesti jetre (47%)
• regresija fibroze (19%)

Međutim, najveće su koristi opažene u bolesnika koji su izgubili 10% ili više tjelesne težine:

• najviše stope smanjenja NASH‑a
• povlačenje NASH‑a (90%)
• regresija fibroze

U jednom su ispitivanju sudionici koji su izgubili 10 ‑ 15% početne tjelesne težine postigli klinički značajna poboljšanja krvnog tlaka.

U sudionika koji su imali problema s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom te šećernu bolest tipa 2 zabilježeno je prosječno smanjenje sistoličkog krvnog tlaka za 9 mmHg. Osim toga, zabilježena su i značajna poboljšanja drugih kardiovaskularnih faktora rizika.

Metaanaliza podataka iz randomiziranih, kontroliranih ispitivanja pokazala je da je smanjenje tjelesne težine za 1 kg povezano sa smanjenjem krvnog tlaka za približno 1 mmHg. To jasno ukazuje na važnost gubitka tjelesne težine za prevenciju i liječenje hipertenzije.

Gubitkom do 15% tjelesne težine smanjuju se koncentracije „lošeg“ LDL‑kolesterola, triglicerida i ukupne razine kolesterola.

U metaanalizi podataka iz više od 70 randomiziranih, kontroliranih ispitivanja smanjenje tjelesne težine ostvareno promjenama životnih navika, lijekovima i/ili kirurškim zahvatom bilo je povezano sa statistički značajnim promjenama vrijednosti lipida u serumu.

Simptomi GERB‑a poboljšali su se u muškaraca koji su izgubili 10% ili više tjelesne težine te u žena koje su izgubile 5 ‑ 10% tjelesne težine.

Budući da 37% osoba koje imaju problema s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom ima simptome GERB‑a, ispitivači su primijetili da bi gubitak tjelesne težine mogao pomoći većini sudionika u zbrinjavanju simptoma te bolesti.

U ispitivanju provedenom u osoba koje su imale problema s debljinom i osteoartritis koljena prosječno smanjenje tjelesne težine za 13,5% omogućilo je primjetne koristi, između ostaloga:

• 7% manji pritisak na zglob koljena pri tjelesnoj aktivnosti (opterećenje zgloba koljena)
• 13% manje opterećenje koljena prilikom koračanja (aksijalni impuls)
• 12% manji unutarnji moment abdukcije koljena (KAM)

Bolesnici su postigli i poboljšanje pokretljivosti i manju bol pri tjelesnoj aktivnosti.

U randomiziranom kliničkom ispitivanju učinaka dijete usmjerene na brzo smanjenje tjelesne težine u osoba s osteoartritisom koljena znanstvenici su utvrdili da gubitak 10% tjelesne težine poboljšava tjelesnu funkciju za 28%.

Razvoj određenih oblika raka (uključujući rak debelog crijeva i rektuma, gušterače, bubrega, jajnika i dojke u postmenopauzi) povezuje se s prekomjernom količinom masnog tkiva i smatra se zdravstvenim rizikom uzrokovanim debljinom.

Ispitivanje provedeno u žena u postmenopauzi pokazalo je da je smanjenje početne tjelesne težine za više od 9 kg smanjilo rizik od određenih oblika raka (kao što su rak dojke, endometrija i debelog crijeva). Vjerojatnost razvoja raka u tih je sudionica bila 11% manja nego u onih koje nisu izgubile jednak broj kilograma.

Veći ITM povezuje se s narušenom kvalitetom spolnog života, naročito u žena i kandidata za ugradnju želučane premosnice. Osobe koje se bore s debljinom prijavile su značajna poboljšanja kvalitete spolnog života nakon prosječnog smanjenja tjelesne težine za 13%. Osim toga, prijavile su i da se osjećaju privlačnije i da imaju snažniji spolni nagon. Većina je poboljšanja opažena unutar prva tri mjeseca nakon što su sudionici izgubili prosječno 11,8% tjelesne težine.

Provedeno je i jedno ispitivanje radi ocjene erekcijske funkcije kod muškaraca koji su imali problema s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom te šećernu bolest tipa 2. Sudionici koji su primali terapiju za smanjenje težine prosječno su izgubili 9,9% tjelesne težine. Veći je postotak tih sudionika očuvao ili poboljšao erekcijsku funkciju tijekom ispitivanja.

Drugo je ispitivanje provedeno u žena koje su imale problema s debljinom i šećernu bolest tipa 2. One su pak prijavile poboljšanje spolne funkcije nakon što su intenzivnim promjenama životnih navika smanjile tjelesnu težinu za približno 7,6 kg.

Znanstvenici su ocjenjivali žene u postmenopauzi koje su se pridržavale režima prehrane utemeljenog na smanjenom unosu masti i povećanom unosu voća, povrća i vlakana. U žena koje su izgubile najmanje 10% tjelesne težine postojala je veća vjerojatnost izostanka ili smanjenja broja simptoma menopauze, kao što su navale vrućine i noćno znojenje, tijekom razdoblja od jedne godine.

Smanjenje tjelesne težine često se preporučuje kao terapija za opstruktivnu apneju u snu. Radi se o potencijalno ozbiljnoj bolesti koja uzrokuje povremene prekide disanja u snu.

Praćenjem osoba s opstruktivnom apnejom u snu i šećernom bolešću tipa 2 znanstvenici su utvrdili da se težina opstruktivne apneje u snu smanjila nakon gubitka težine. U sudionika koji su izgubili najmanje 10 kg (približno 10% prosječne tjelesne težine sudionika) opažena su najveća smanjenja simptoma opstruktivne apneje u snu.

Drugo je ispitivanje pokazalo da je smanjenje tjelesne težine za 10% bilo učinkovito u liječenju poremećaja disanja u snu, što je dovelo do mirnijeg sna sudionika.

Smanjenje tjelesne težine može smanjiti broj epizoda inkontinencije mokraće.

U žena koje imaju problema s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom te inkontinencijom mokraće zabilježena su značajna poboljšanja nakon 6-mjesečnog programa za gubitak tjelesne težine koji je uključivao dijetu i tjelovježbu. Uz prosječan gubitak tjelesne težine od 8%, sudionice su imale 47% manje epizoda inkontinencije mokraće. Ti su se podaci uspoređivali s onima opaženima u 28% sudionica koje nisu smanjile tjelesnu težinu. Sveukupno je više žena u skupini koja je smanjila tjelesnu težinu prijavilo klinički značajne ishode. U nekim se slučajevima broj epizoda inkontinencije, stresne inkontinencije i urgentne inkontinencije smanjio za 70%.

Debljina je u negativnoj korelaciji s kognitivnom funkcijom. Osim toga, debljina u srednjoj dobi povezana je s povećanim rizikom od demencije i Alzheimerove bolesti.

Kada su se žene u postmenopauzi s prekomjernom tjelesnom težinom pridržavale 6‑mjesečne dijete i prosječno izgubile 9,2% tjelesne težine, ispitivači su opazili značajna poboljšanja epizodnog pamćenja.

Smanjenje tjelesne težine za 5 - 10% može smanjiti broj imunosnih stanica koje uzrokuju upalu, a veće smanjenje težine znači i veća poboljšanja.

U kliničkom su se ispitivanju istraživali učinci smanjenja tjelesne težine na imunosne stanice u osoba koje su imale ITM > 35 kg/m² te šećernu bolest tipa 2 ili predijabetes. Sudionici su prosječno izgubili 13,5% tjelesne težine i poboljšali protuupalnu ravnotežu imunosnog sustava.

Kod žena u postmenopauzi koje su imale problema s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom, a koje su izgubile više od 15% tjelesne težine, razine vitamina D utrostručile su se tijekom ispitivanja, neovisno o njihovoj prehrani. Vitamin D pridonosi smanjenju upale, utječe na stanični rast i funkciju imunosnog sustava.

U ispitivanju Instituta za medicinu Sveučilišta u Göteborgu istraživači su pratili odrasle osobe koje su imale problema s debljinom tijekom prosječnog razdoblja od 10,9 godina. Sudionici su nakon kirurškog zahvata u prosjeku izgubili 18,3% tjelesne težine. Time se smrtnost tijekom ispitivanog razdoblja smanjila za 24%.

Osobe koje imaju problema s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom češće osjećaju potrebu za visokokaloričnom i prerađenom hranom tijekom dana i između obroka.

Ispitivanje provedeno u žena koje su imale problema s prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom pokazalo je da je smanjenje tjelesne težine za približno 14,6% smanjilo sklonost slatkoj hrani i žudnju za hranom te poboljšalo regulaciju teka.

Zašto osjećamo potrebu za šećerom i drugom nezdravom hranom možete saznati ovdje.

Premda se s umjerenim smanjenjem tjelesne težine smanjuju i faktori rizika za određene kronične bolesti, postoje i druge koristi koje se mogu ostvariti. Zdravstveni faktori kao što su krvni tlak i koncentracije lipida u krvi izravno su povezani sa smanjenjem tjelesne težine.

Veći gubitak tjelesne težine može poboljšati biljege kroničnih bolesti. Time se smanjuju faktori rizika za bolesti poput srčane bolesti, moždanog udara i šećerne bolesti. Gubitak 10 ‑ 15% tjelesne težine povećava vjerojatnost ublažavanja simptoma bolesti poput opstruktivne apneje u snu i nealkoholnog steatohepatitisa.

• Valentino G et al. Body fat and its relationship with clustering of cardiovascular risk factors. Nutr Hosp 2015;31(5):2253-2260 ISSN 0212-1611 • CODEN NUHOEQ S.V.R. 318.
• Magkos F et al. Effects of Moderate and Subsequent Progressive Weight Loss on Metabolic Function and Adipose Tissue Biology in Humans with Obesity. February 22, 2016. DOI: 10.1016/j.cmet.2016.02.005.
• Losing Weight. Centers for Disease Prevention and Control, (Online) Available: https://www.cdc.gov/healthyweight/losing_weight/.
• National Diabetes Prevention Program: Why Participate? Centers for Disease Control and Prevention. Reviewed October 29, 2018. Available: https://www.cdc.gov/diabetes/prevention/why-participate.html.
• Felson DT et al, Weight loss reduces the risk for symptomatic knee osteoarthritis in women. The Framingham Study. April 1, 1992. Ann Intern Med 1992;116:535–9. doi.org/10.7326/0003-4819-116-7-535.
• Messier SP et al. Exercise and dietary weight loss in overweight and obese older adults with knee osteoarthritis: the Arthritis, Diet, and Activity Promotion Trial. May 2004. doi: 10.1002/art.20256.
• Christensen R et al. Effect of weight reduction in obese patients diagnosed with knee osteoarthritis: a systematic review and meta-analysis. Ann Rheum Dis 2007;66:433–9.
• Obesity. British Heart Foundation, (Online) Available: https://www.bhf.org.uk/informationsupport/risk-factors/your-weight-and-heart-disease.
• Brown JD et al. Effects on cardiovascular risk factors of weight losses limited to 5-10%. Translational behavioral medicine 2016; 6,3: 339-46. doi:10.1007/s13142-015-0353-9.
• Andersen CJ et al. Impact of Obesity and Metabolic Syndrome on Immunity. Adv Nutr 2016; 7(1):66–75. Published online 2016 Jan 7. doi: 10.3945/an.115.010207.
• Bianchi VE. Weight loss is a critical factor to reduce inflammation. Clinical nutrition ESPEN 2018; 28: 21-35. doi:10.1016/j.clnesp.2018.08.007.
• Tamimi RM et al. Combined E and T Use and Risk of Breast Cancer in Postmenopausal Women. Arch Intern Med 2006;166(14):1483-1489. doi:10.1001/archinte.166.14.1483.
• Campbell KL et al. Reduced-calorie dietary weight loss, exercise, and sex hormones in postmenopausal women: randomized controlled trial. Journal of clinical oncology: official journal of the American Society of Clinical Oncology 2012; 30,19:2314-26. doi:10.1200/JCO.2011.37.9792.
• Imayama I et al. Effects of a caloric restriction weight loss diet and exercise on inflammatory biomarkers in overweight/obese postmenopausal women: a randomized controlled trial.” Cancer research 2012; 72,9:2314-26. doi:10.1158/0008-5472.CAN-11-3092.
• Losing Weight, Especially in the Belly, Improves Sleep Quality, According to a Johns Hopkins Study. John Hopkins Medicine (Online) Available: https://www.hopkinsmedicine.org/news/media/releases/losing_weight_especially_in_the_belly_improves_sleep_quality_according_to_a_johns_hopkins_study.
• Alfaris N et al. Effects of a two-year behavioral weight loss intervention on sleep and mood in obese individuals treated in primary care practice. Obesity (Silver Spring, Md.) 2015; 23,3:558-64. doi:10.1002/oby.20996.
• Silvestris E et al. Obesity as disruptor of the female fertility. Reprod Biol Endocrinol 2018; 16:22. https://doi.org/10.1186/s12958-018-0336-.
• Crosignani PG et al. Overweight and obese anovulatory patients with polycystic ovaries: parallel improvements in anthropometric indices, ovarian physiology and fertility rate induced by diet. September 18, 2003. PMID: 12923151 DOI: 10.1093/humrep/deg367.
• Lim SS et al. Obesity Management in Women with Polycystic Ovary Syndrome. First Published January 1, 2007 https://doi.org/10.2217/17455057.3.1.73.
• Sudoł-Szopińska I et al. Role of inflammatory factors and adipose tissue in pathogenesis of rheumatoid arthritis and osteoarthritis. Part I: Rheumatoid adipose tissue. June 30th 2013. doi: 10.15557/JoU.2013.0019
• Schulman E et al. Overweight, Obesity, and the Likelihood of Achieving Sustained Remission in Early Rheumatoid Arthritis: Results From a Multicenter Prospective Cohort Study. July 13, 2018. PMID: 29193840 DOI: 10.1002/acr.23457.
• Kreps DJ et al. Association of weight loss with improved disease activity in patients with rheumatoid arthritis: A retrospective analysis using electronic medical record data.” International journal of clinical rheumatology 2018; 13,1:1-10. doi:10.4172/1758-4272.1000154.
• Vilar-Gomez E et al. Weight Loss Through Lifestyle Modification Significantly Reduces Features of Nonalcoholic Steatohepatitis. Gastroenterology 2015; 149:367–78.
• Haase C L et al. Weight loss and risk reduction of obesity-related outcomes in 0.5 million people: evidence from a UK primary care database. Int J Obes 2021. https://doi.org/10.1038/s41366-021-00788-4.
• Wing RR et al. Benefits of modest weight loss in improving cardiovascular risk factors in overweight and obese individuals with type 2 diabetes. Diabetes Care 2011; 34:1481–6.
• Neter, JE et al. “Influence of Weight Reduction on Blood Pressure - A Meta-Analysis of Randomized Controlled Trials.” September 15, 2003. Hypertension 2003; 42:878–884 https://doi.org/10.1161/01.HYP.0000094221.86888.AE.
• Hasan B et al. Weight Loss and Serum Lipids in Overweight and Obese Adults: A Systematic Review and Meta-Analysis. December 1, 2020. PMID: 32954416 DOI:10.1210/clinem/dgaa673.
• Singh M et al. Weight loss can lead to resolution of gastroesophageal reflux disease symptoms: a prospective intervention trial. Obesity (Silver Spring) 2013; 21:284–90.
• Aaboe, J et al. Effects of an intensive weight loss program on knee joint loading in obese adults with knee osteoarthritis. Osteoarthritis Cartilage 2011; 19:822–8.
• Christensen R et al. Weight loss: the treatment of choice for knee osteoarthritis? A randomized trial. January 13, 2005. doi: 10.1016/j.joca.2004.10.008.
• Fruh SM et al. Obesity: Risk factors, complications, and strategies for sustainable long‐term weight management. Published online 2017 Oct 12. doi: 10.1002/2327-6924.12510.
• Parker ED et al. Intentional weight loss and incidence of obesity‐related cancers: The Iowa Women's Health Study. International Journal of Obesity and Related Metabolic Disorders: Journal of the International Association for the Study of Obesity 27(12), 1447–1452.
• Kolotkin, RL et al. Obesity and sexual quality of life. Obesity (Silver Spring) 2006; 14(3):472-9. doi: 10.1038/oby.2006.62.
• Duke Health News. Weight Loss Significantly Improves Sexual Quality of Life. News & Media. Published October 17, 2005. Updated January 20, 2016. Available: https://corporate.dukehealth.org/news/weight-loss-significantly-improves-sexual-quality-life.
• Wing RR et al. Effects of Weight Loss Intervention on Erectile Function in Older Men with Type 2 Diabetes in the Look AHEAD Trial. Published online 2009 Aug 17. doi: 10.1111/j.1743-6109.2009.01458.
• Wing RR et al. Effect of Intensive Lifestyle Intervention on Sexual Dysfunction in Women With Type 2 Diabetes. Published online 2013 Sep 14. doi: 10.2337/dc13-0315.
• Kroenke CH et al. Effects of a dietary intervention and weight change on vasomotor symptoms in the Women's Health Initiative. Menopause (New York, N.Y.) 2012; 19,9:980-8. doi:10.1097/gme.0b013e31824f606e.
• Foster GD et al. A Randomized Study on the Effect of Weight Loss on Obstructive Sleep Apnea Among Obese Patients With Type 2 Diabetes - The Sleep AHEAD Study. Arch Intern Med 2009; 169(17):1619–1626. doi: 10.1001/archinternmed.2009.266.
• Peppard PE et al. Longitudinal study of moderate weight change and sleep-disordered breathing. JAMA 2000; 284,23:3015-21. doi:10.1001/jama.284.23.3015.
• Subak LL et al. Weight loss to treat urinary incontinence in overweight and obese women. N Engl J Med 2009; 360:481–90.
• Boraxbekk CJ et al. Diet-Induced Weight Loss Alters Functional Brain Responses during an Episodic Memory Task.” Published online 2015 July 1. doi: 10.1159/000437157.
• Kivipelto M et al. Obesity and Vascular Risk Factors at Midlife and the Risk of Dementia and Alzheimer Disease. Arch Neurol 2005; 62(10):1556–1560. doi:10.1001/archneur.62.10.1556.
• Viardot A et al. The effects of weight loss and gastric banding on the innate and adaptive immune system in type 2 diabetes and prediabetes. The Journal of clinical endocrinology and metabolism 2010; 95,6:2845-50. doi:10.1210/jc.2009-2371.
• Mason C et al. Effects of weight loss on serum vitamin D in postmenopausal women. The American Journal of Clinical Nutrition Volume 2011; 94(1):95–103. https://doi.org/10.3945/ajcn.111.015552.
• Vitamin D – Fact Sheet for Health Professionals. U.S. Department of Health and Human Services. Available online: https://ods.od.nih.gov/factsheets/VitaminD-HealthProfessional/.
• Sjöström L et al. Effects of bariatric surgery on mortality in Swedish obese subjects. New England Journal of Medicine 2007; 357(8):741-52. doi: 10.1056/NEJMoa066254.
• Roefs A et al. Food craving in daily life: comparison of overweight and normal-weight participants with ecological momentary assessment. Journal of Human Nutrition and Dietetics 2019; 32(6):765-774. doi: 10.1111/jhn.12693.
• Nishihara T et al. Effects of Weight Loss on Sweet Taste Preference and Palatability following Cognitive Behavioral Therapy for Women with Obesity. Obesity facts 2019; 12,5:529-542. doi:10.1159/000502236.
• Ditschuneit H et al, Lipoprotein responses to weight loss and weight maintenance in high-risk obese subjects. Eur J Clin Nutr 2002; 56:264–270. https://doi.org/10.1038/sj.ejcn.1601375.